Petica
Datum
Hot Hot Hot
Genij Larsa von Triera – autor Dogme koji se ne drži nikakvih dogmi

Stalno krši žanrovska pravila i norme političke korektnosti, a kada svemu tome dodamo i kontroverzne filmove pune seksa i nasilja, nije ni čudno što su ga prozvali “ludim Dancem”.

Lars von Trier odrastao je u ljevičarskoj obitelji, roditelji su mu pružili krajnje liberalan odgoj, a i otac i majka su prakticirali nudizam pa je Trier rastao u atmosferi slobode i nesputanosti. Zanimljivo je da je ovaj redatelj rođen kao Lars Trier, a njegove kolege na studiju filma su ga zbog distanciranog, arogantnog držanja prozvali “von Trier”. Naime, “von” (“od”) je prefiks za plemiće, a Larsu se njegov aristokratski nadimak svidio pa ga je prihvatio kao pravo ime, odavši tako počast slavnome redatelju Josefu von Sternbergu. Malo tko je tada mogao znati da će prezime von Trier uskoro označavati kralja art-filma.

Von Trier je debitirao kriminalističkom dramom Forbrydelsens element, košmarnim krimićem u kojemu je predstavio svoje sklonosti prema mračnim temama i eksperimentalnom snimanju. Film je ujedno bio i početak prve u nizu von Trierovih trilogija – nastavak ovoga filma je horor-drama Epidemic, a posljednji dio “europske trilogije” je drama o poslijeratnoj Njemačkoj, Europa. S producentom P. A. Jensenom von Trier je 1992. osnovao producentsku kuću Zentropa, koja će u budućnosti producirati njegove filmove, ali i radove ostalih velikih danskih filmaša.

Godine 1994. Trier je napravio eksperimentalni talk show za dansku javnu televiziju TV 2, a iste godine stvara i kultnu televizijsku seriju Kraljevstvo koja je nastala pod utjecajem Lyncheva Twin Peaksa i također spaja umjetničke dosege s prezrenim žanrom TV serije/sapunice. Serija je vješto kombinirala dramu i crni humor, fantastiku i horor, te je dobila i svoj nastavak, a treći dio serije nije snimljen isključivo zbog smrti glavnoga glumca.

Godine 1995. von Trier i njegov danski kolega Thomas Vinterberg pokreću pravu revoluciju u svijetu filma i izdaju manifest Dogma 95 i Zavjet čistoće – u kojima se zalažu za snimanje potpuno realističnih filmova u kojima redatelji ne upotrebljavaju specijalne efekte, filtre, rasvjetu i glazbu, već snimaju kamerom iz ruke. Ovaj filmski pravac namjerno se suprotstavljao holivudskim visokobudžetnim filmovima, a kasnije su mu se pridružili redatelji kao što su Susanne Bier, Jean-Marc Barr i Harmony Korine. Prvi von Trierov Dogmin film bio je Idioti, no antidogmatski Lars već je u ovome filmu prekršio vlastitu dogmu iz Dogme i na snimanju koristio pozadinsku glazbu. Premda je s uživanjem kršio žanrovska pravila i odbijao raditi filmove za zabavu te se pamti po izjavi “film bi trebao biti poput kamenčića u cipeli”, Lars je od početka volio eksperimentirati s bojama i zvukom kombinirajući realizam Dogme s raznim stilizacijama, a dobar primjer je Dogville u kojemu umjesto scenografije imamo linije povučene kredom.

Njegov prvi veliki umjetnički hit bio je Lomeći valove koji mu je donio nagradu u Cannesu, a ujedno je i prvi film iz trilogije “zlatno srce” koji se bavi junakinjama koje stradaju zbog svoje dobrote. Feminističke kritičarke su mu počele zamjerati da stvara sentimentalne filmove u kojima junakinje zlostavljaju, siluju i ubijaju, a moralisti su ga kritizirali i zbog izravnih scena seksa u Idiotima, s tim da je slobodoumni von Trier u svojoj kompaniji Zentropa producirao i pornografiju za žene.

Lars je na sve ove optužbe odgovorio tako da je snimio Antikrist koji sadrži još eksplicitnije scene seksa i nasilje koje uključuje i genitalno sakaćenje. Film je izazvao žestoke reakcije, u Cannesu je dobio nagradu za najbolju glumicu, ali i antinagradu Ekumenskog žirija koji ga je proglasio “ženomrzačkim filmom samoproglašenog najvećeg redatelja na svijetu”.

Zatim slijedi malo zatišje s Melankolijom (drugi dio “trilogije o depresiji”) u kojoj nema toliko seksa premda se Kristen Dunst pojavljuje u golišavim scenama, a nema ni puno nasilja iako von Trier na kraju smakne – cijeli svijet. Na presici prilikom promocije tog filma počeo je u šali govoriti o sebi kao o nacistu, pa je proglašen nepoželjnim na Filmskom festivalu u Cannesu. Zbog tog incidenta imao je problema s policijom, pa je odlučio zatvoriti usta i prepustiti svojim djelima da govore umjesto njega.

Njegov posljednji film je Nymphomaniac koji je toliko pun seksa da će imati eksplicitnu i cenzuriranu verziju, a film se već otkupljuje za kinodistribuciju iako još nije imao premijeru, što dovoljno govori o von Trierovoj reputaciji.

Napisao: Siniša Paić, Online.hr

Sve vijesti